Pogledajte pažljivo ovaj trominutni snimak! Vidjećete nasmijana, razdragana lica Miladina, Joze i Mustafe, Radojke, Katice i Nisvete kako, zagrljeni, plešu do zore i vesele se slaveći ispit zrelosti, i oproštaj od škole i profesora, da bi, koliko sutra, sa zasluženo stečenim diplomama, počeli tražiti posao, stupati u brakove, dobijati djecu i osvajati život...
Zamislite da je tada, u pauzi programa, neki misteriozni tip prišao mikrofonu i rekao:
„Pažnja, pažnja! Dragi moji maturanti, iskoristite ovu čarobnu noć do maksimuma, veselite se i pjevajte zagrljeni i zbratimljeni! Više to nikada zajedno nećete činiti! Već iduće godine zli dusi počeće komadanje vaše slavne domovine, SFR Jugoslavije i divni gradovi koje ste posjećivali na vašim naučnim ekskurzijama biće, od tada, za vas – inostranstvo! A početkom tužnog maja 1992. godine, kroz samo dva ljeta, retrogradne demonske sile započeće u Bosni i Hercegovini krvavi bratoubilački rat koji će odnijeti sto hiljada života! Svi vi, redom, izgubićete mladost i sreću, izgubićete domovinu koju ste toliko voljeli, neki od vas će postati izbjeglice, nekima će kuće biti popaljene, neki će izgubiti svoje najmilije, četiri godine bićete više gladni nego siti, bićete apatridi, rasuti po svijetu od nemila do nedraga!...
Ako ostanete živi, pa vas život slučajno, poslije rata, navede u Doboj, vidjećete ovu raskošnu dvoranu Doma penzionera, u kojoj se sada veselite, potpuno devastiranu (kao da je u njoj eksplodiralo pet velikih plinskih boca, istovremeno). Bratstvo i jedinstvo i Maršal Tito, imena u koja ste se s puno pijeteta zaklinjali, postaće u novom vremenu predmet sprdnje! Vidjećete jedan drugi Doboj u kome će carovati kriminalci i mafija, pun nacionalizma, šovinizma i ksenofobije; najgori i najgluplji među vama učlaniće se u nacionalističke stranke i preko noći postati bogataši; najbolji i najpametniji među vama, bez stranačke knjižice, neće moći ni da se zaposle; vidjećete ulice koje više neće nositi imena partizana, vaših narodnih heroja o kojima ste učili u školi i kojima ste se divili, jer su vam grad oslobodili od fašizma; vidjećete samo izuzetno siromašne i samo izuzetno bogate, vidjećete mnogo onih koji su u ratu zaradili invalidska kolica i patrljke ekstremiteta!...
Umjesto ružičastih boja koje nad vama blješte ove večeri, vidjećete stvarnost od koje će vam se crnjeti pred očima do kraja vaših života!...“
Vjerujem da bi tipa koji bi se, te svečane noći prije trideset i kusur godina, „usudio“ da ovako javno „prorokuje“, prisutni maturanti proglasili ludim i istjerali iz dvorane!